1
00:00:01,000 --> 00:00:07,000
WikiVidi.com

2
00:00:07,000 --> 00:00:10,000
Skromna pita

3
00:00:10,000 --> 00:00:20,000
Humble Pie bio je engleski rock sastav koji je osnovao Steve Marriott u Essexu tijekom 1969. Poznati su kao jedna od prvih supergrupa kasnih 1960-ih.

4
00:00:20,000 --> 00:00:28,000
i postigao je uspjeh s obje strane Atlantika s pjesmama poput "Black Coffee", "30 Days in the Hole", "I Don't Need No Doctor" i

5
00:00:28,000 --> 00:00:37,000
"Natural Born Bugie". Izvorna postava benda uključivala je glavnog pjevača i gitarista Stevea Marriotta iz grupe Small Faces, pjevača

6
00:00:37,000 --> 00:00:45,000
i gitarist Peter Frampton iz The Herd, bivši basist Spooky Tooth Greg Ridley i 17-godišnji bubnjar Jerry Shirley,

7
00:00:45,000 --> 00:00:48,000
iz Apostolske intervencije.

8
00:00:48,000 --> 00:00:53,000
1969–1970: Formiranje i uspjeh na ljestvici

9
00:00:53,000 --> 00:01:03,000
U siječnju 1969. Steve Marriott, koji je upravo napustio Small Faces, okupio se s Gregom Ridleyjem, Peterom Framptonom i Jerryjem Shirleyem,

10
00:01:03,000 --> 00:01:11,000
koji je bio bubnjar mod benda Apostolic Intervention. Izvorno, Marriott je okupio Shirley i Ridleya kao mogući bend

11
00:01:11,000 --> 00:01:18,000
za Frampton, ali im se na kraju i sam pridružio. Na kraju su odabrali ime Humble Pie i potpisali

12
00:01:18,000 --> 00:01:28,000
diskografskoj kući Immediate Records Andrewa Looga Oldhama. Njihov debitantski singl, "Natural Born Bugie", objavljen je 8. kolovoza 1969., postavši br.

13
00:01:28,000 --> 00:01:36,000
4 hit na UK Singles Chart-u, a ubrzo je uslijedio album As Safe As Yesterday Is, koji je dosegao 16. mjesto britanske ljestvice albuma.

14
00:01:36,000 --> 00:01:45,000
As Safe As Yesterday Is bio je jedan od prvih albuma koji je opisan izrazom "heavy metal" u recenziji časopisa Rolling Stone 1970. godine.

15
00:01:45,000 --> 00:01:53,000
Njihov drugi album, Town and Country, objavljen je u Ujedinjenom Kraljevstvu tijekom 1969. dok je bend bio na svojoj prvoj turneji po SAD-u.

16
00:01:53,000 --> 00:02:01,000
Ovaj album je imao akustičniji zvuk i pjesme koje su napisala sva četiri člana. Koncerti Humble Pie u to su vrijeme sadržavali akustični set,

17
00:02:01,000 --> 00:02:07,000
s radikalnom preradom "For Your Love" Grahama Gouldmana kao središnjim dijelom praćenim električnim setom.

18
00:02:07,000 --> 00:02:15,000
Nedavne arhive kaseta pokazuju da je bend snimio oko 30 pjesama u prvih devet mjeseci postojanja, od kojih su mnoge ostale neobjavljene

19
00:02:15,000 --> 00:02:21,000
desetljećima, uključujući interpretaciju "Drown in My Own Tears" Henryja Glovera.

20
00:02:21,000 --> 00:02:26,000
1970–1971: Rani uspjeh

21
00:02:26,000 --> 00:02:35,000
Tijekom 1970. Humble Pie prelazi u AandM Records i Dee Anthony postaje njihov menadžer. Anthony je bio fokusiran na američko tržište

22
00:02:35,000 --> 00:02:44,000
i odbacili akustični set, potaknuvši još bučniji zvuk s Marriottom kao predvodnikom. Prvi album grupe za AandM, Humble Pie,

23
00:02:44,000 --> 00:02:52,000
je objavljen kasnije te godine i izmjenjivao se između progresivnog rocka i hard rocka. Singl, "Big Black Dog", objavljen je kako bi se poklopio

24
00:02:52,000 --> 00:03:03,000
s albumom i nije uspio ući na ljestvicu, no bend je postao poznat po popularnim live rock nastupima u SAD-u. 9. srpnja 1971. otvoren je Humble Pie

25
00:03:03,000 --> 00:03:11,000
za Grand Funk Railroad na njihovom povijesnom koncertu na stadionu Shea, događaju koji je srušio rekord Beatlesa za najbrže prodan koncert na stadionu,

26
00:03:11,000 --> 00:03:20,000
do tog datuma. Također 1971. Humble Pie izdaje svoju najuspješniju ploču do danas Rock On kao i snimljeni live album

27
00:03:20,000 --> 00:03:29,000
u Fillmore Eastu u New Yorku pod nazivom Performance Rockin' the Fillmore. Album uživo dosegao je 21. mjesto na US Billboard 200

28
00:03:29,000 --> 00:03:39,000
i dobio je zlatni certifikat od strane RIAA. "I Don't Need No Doctor" bio je progresivni rock hit u SAD-u koji je dosegao 73. mjesto na Billboard Hot 100,

29
00:03:39,000 --> 00:03:48,000
poguravši album na top ljestvice. Ali Frampton je napustio bend u vrijeme kada je album objavljen i nastavio uživati ​​u uspjehu kao solo izvođač.

30
00:03:48,000 --> 00:03:56,000
1971–1975: Clem Clempson, The Blackberries i daljnji uspjeh

31
00:03:56,000 --> 00:04:05,000
[^] Framptona je zamijenio Clem Clempson, a Humble Pie krenuo je prema tvrđem zvuku naglašavajući Marriottove blues i soul korijene. Njihova prva ploča

32
00:04:05,000 --> 00:04:14,000
s Clempsonom, Smokin', objavljen je 1972., zajedno s dva singla "Hot 'n' Nasty" i "30 Days in the Hole".

33
00:04:14,000 --> 00:04:22,000
Bio je to komercijalno najuspješniji album benda i dosegao je 6. mjesto američke ljestvice, čemu je pridonio i gust raspored turneja.

34
00:04:22,000 --> 00:04:30,000
Nakon uspjeha Smokina, diskografska kuća benda AandM objavila je prva dva albuma Humble Pie Immediate na jednom dvostrukom albumu, kao Lost and Found.

35
00:04:30,000 --> 00:04:40,000
Marketinški trik bio je uspješan i album je zauzeo 37. mjesto na Billboardovoj ljestvici 200. U potrazi za autentičnijim RandB zvukom,

36
00:04:40,000 --> 00:04:47,000
Marriott je angažirao tri prateće pjevačice, The Blackberries. Trio su činili Venetta Fields, Clydie King

37
00:04:47,000 --> 00:04:54,000
i Sherlie Matthews koju je kasnije zamijenila Billie Barnum. Nastupali su s Ikeom i Tinom Turner kao The Ikettes i

38
00:04:54,000 --> 00:05:01,000
s Ray Charlesom kao The Raelettes. Ova nova postava uključivala je Sidneya Georgea na saksofonu za snimanje Eat It,

39
00:05:01,000 --> 00:05:11,000
dvostruki album izdan 1973. sastavljen od Marriottovih originala, RandB brojeva i koncerta Humble Pie snimljenog u Glasgowu. Album je doživio vrhunac

40
00:05:11,000 --> 00:05:20,000
na 13. mjestu američke top liste. Thunderbox je izašao 1974., a Street Rats godinu dana kasnije. Godine 1975.

41
00:05:20,000 --> 00:05:25,000
Humble Pie održali su svoju turneju Goodbye Pie prije raspada.

42
00:05:25,000 --> 00:05:30,000
1979–1983: Prva reformacija

43
00:05:30,000 --> 00:05:39,000
Krajem 1979. Marriott je oživio Humble Pie s Jerryjem Shirleyem, dodajući Bobbyja Tencha, bivšeg pjevača i gitarista iz grupe Jeff Beck

44
00:05:39,000 --> 00:05:49,000
i basist Anthony "Sooty" Jones, iz New Yorka. Poslali su "Fool for a Pretty Face", pjesmu koju su Marriott i Shirley upravo napisali,

45
00:05:49,000 --> 00:05:58,000
diskografskim kućama. Osigurali su ugovor za snimanje s podružnicom Atlantic Recordsa Atco, au Velikoj Britaniji njihov je materijal izdao Jet Records,

46
00:05:58,000 --> 00:06:06,000
u vlasništvu bivšeg menadžera Small Facesa Dona Ardena. Snimili su album On to Victory, a "Fool for a Pretty Face" dospio je na br.

47
00:06:06,000 --> 00:06:13,000
52. na US Billboard Hot 100. On to Victory dosegao je 60. mjesto na Billboard 200.

48
00:06:13,000 --> 00:06:21,000
Humble Pie je bio na turneji po SAD-u u sklopu 'Rock 'N' Roll Marathon Bill' s Tedom Nugentom i Aerosmithom te je također snimio album Go for the Throat.

49
00:06:21,000 --> 00:06:29,000
Bend je izvorno snimio ovaj album kao Rhythm and Blues album sa sirovim rubovima, ali je njihova diskografska kuća htjela glatkiji album.

50
00:06:29,000 --> 00:06:37,000
u travnju 1981., na početku promotivne turneje za album Go for the Throat, Marriott je zgnječio ruku vratima hotelske sobe,

51
00:06:37,000 --> 00:06:40,000
odgađanje ranije planiranih nastupa benda

52
00:06:40,000 --> 00:06:50,000
a kasnije je dobio čir na dvanaesniku zbog čega je otkazao sve daljnje datume turneje u srpnju 1981. Ubrzo nakon toga ova se postava raspala, zbog

53
00:06:50,000 --> 00:06:58,000
na ugovorne razlike. Godine 1982. Marriott se vratio na turneju s Jimom Levertonom, bivšim klavijaturistom Steppenwolfa Goldyjem McJohnom

54
00:06:58,000 --> 00:07:08,000
i bubnjar rođen u Chicagu Fallon Williams III. Ova se grupacija izvorno trebala zvati The Official Receivers, The Three Trojans ili The Pie,

55
00:07:08,000 --> 00:07:14,000
ali su ga promotori naplatili kao Humble Pie. McJohn je pušten nakon što je imao problema s drogom

56
00:07:14,000 --> 00:07:25,000
a preostali trio bio je na turneji po Australiji u listopadu 1982. uglavnom predstavljeni kao Small Faces kako bi privukli pokrovitelje. U siječnju 1983. Leverton je upao u probleme

57
00:07:25,000 --> 00:07:34,000
u američkoj imigraciji i deportiran je natrag u Englesku. Marriott se smjestio u području Atlante, Georgia, budući da je tamo bila njegova druga žena,

58
00:07:34,000 --> 00:07:43,000
Pamela Stephens, bila je iz i nastavila obilaziti klubove kao Humble Pie. Glazbenik iz Atlante Keith Christopher preuzeo je bas gitaru i mladog gitarista

59
00:07:43,000 --> 00:07:48,000
iz Tennesseeja, pridružio se i Tommy Johnson. I nakon očekivanog dogovora

60
00:07:48,000 --> 00:07:57,000
s Capricorn Recordsom u obližnjem Maconu koji je propao nakon drugog kolapsa te izdavačke kuće, ova je postava otišla u Pyramid Eye Studios u Chattanoogi,

61
00:07:57,000 --> 00:08:06,000
Tennessee je trebao snimiti tri pjesme za projektirani album, ali od toga nije bilo ništa dalje. Nakon što je Johnson propustio nastup, zamijenio ga je Phil Dix.

62
00:08:06,000 --> 00:08:14,000
Bend je tada trebao snimiti demo s Yes/ELP producentom Eddyjem Offordom u Eddyjevom studiju u Atlanti s Rickom Richardsom kao novim gitaristom.

63
00:08:14,000 --> 00:08:21,000
Ali kad su Rick i Keith propustili probe, Steve je bio toliko ljut da je otpustio ne samo Ricka, već i Keitha. Snimanja su gotova

64
00:08:21,000 --> 00:08:30,000
s Fallonom na bubnjevima i Daveom Hewittom na basu. Ali kad ti demo zapisi nisu uspjeli privući još jedan diskografski ugovor i Pamela je ostavila Stevea zbog drugog muškarca,

65
00:08:30,000 --> 00:08:37,000
Steve je raspustio ovu verziju Pite i napustio SAD da bi se vratio u Englesku krajem 1983.

66
00:08:37,000 --> 00:08:42,000
1988–2000: New Humble Pie

67
00:08:42,000 --> 00:08:48,000
Jerry Shirley dobio je prava na ime Humble Pie 1988. i reformirao grupu s različitim glazbenicima.

68
00:08:48,000 --> 00:08:55,000
Ovaj projekt nazvan je New Humble Pie ili Humble Pie s Jerryjem Shirleyem, gdje je Shirley bila jedini originalni član.

69
00:08:55,000 --> 00:09:04,000
Bend je počeo s koncertima i bio je smješten u Clevelandu, Ohio, gdje je Shirley radila kao voditeljica na radiju u Clevelandu WNCX.

70
00:09:04,000 --> 00:09:10,000
Postava je uključivala pjevača Charlieja Huhna, koji je također svirao glavnu i ritam gitaru. Dok je Huhn

71
00:09:10,000 --> 00:09:18,000
i Shirley bili jedini stalni članovi grupe, pojavilo se još nekoliko glazbenika, uključujući Wallyja Stockera i Anthonyja koji se vratio

72
00:09:18,000 --> 00:09:26,000
"Garavi" Jones na basu. Jonesa je brzo zamijenio Sean Beavan. U kolovozu 1989. pojavili su se u sastavu

73
00:09:26,000 --> 00:09:35,000
na proslavi 20. obljetnice Woodstock Festivala. Do 1990. Scott Allen je zamijenio Beavana na basu, a nešto kasnije te godine,

74
00:09:35,000 --> 00:09:44,000
Gitarist Clevelanda Alan Greene pridružio se umjesto Stockera. Basist Sam Nemon svirao je s ovom verzijom benda od 1992. do 1996. godine.

75
00:09:44,000 --> 00:09:55,000
Brad Johnson preuzeo je od 1996. U prosincu 1996. Shirley je otpuštena iz WNCX-a nakon što je nestao novac od dobrotvorne akcije.

76
00:09:55,000 --> 00:10:03,000
Kasnije je vraćena i Shirley je tužila stanicu zbog pogrešnog prekida. U kolovozu 1999. teško je ozlijeđen u prometnoj nesreći

77
00:10:03,000 --> 00:10:09,000
a nakon oporavka vratio se u Englesku kako bi se ponovno susreo sa svojom ženom i djecom.

78
00:10:09,000 --> 00:10:14,000
2000–2003: Konačni raspad

79
00:10:14,000 --> 00:10:23,000
Godine 2000. Charlie Huhn nastavio je kao Humble Pie bez Shirley kako bi ispunio već rezervirane datume. Rick Craig, basisti Ean Evans i Kent

80
00:10:23,000 --> 00:10:29,000
"Bubba" Gascoyne, također bubnjar Jamie Darnell pridružio se ovoj kratkotrajnoj verziji Humble Pie.

81
00:10:29,000 --> 00:10:38,000
Gitarist iz Michigana Patrick Thomas preuzeo je Craigovo mjesto kasnije te godine. Nakon što su datumi dovršeni, ova se grupacija raspala kako je Huhn nastavio

82
00:10:38,000 --> 00:10:47,000
pridružiti se Foghatu. Frampton i Marriott ponovno su započeli suradnju 1990. Dvije pjesme iz te suradnje, "The Bigger They Come" i

83
00:10:47,000 --> 00:10:57,000
"I Won't Let You Down", s vokalom Stevea Marriotta, pojavila se na Framptonovom albumu Shine On: A Collection. Dana 20. travnja 1991. god.

84
00:10:57,000 --> 00:11:04,000
Marriott je poginuo u kućnom požaru. Vrativši se u Ujedinjeno Kraljevstvo, Shirley je ponovno osnovala Humble Pie 2001

85
00:11:04,000 --> 00:11:11,000
s postavom koja uključuje originalnog basista Grega Ridleya, bivšeg pjevača Humble Piea i gitarista Bobbyja Tencha

86
00:11:11,000 --> 00:11:20,000
i novi ritam gitarist Dave Colwell. Snimili su trinaesti studijski album Humble Piea, Back on Track, koji je sadržavao nove pjesme

87
00:11:20,000 --> 00:11:29,000
a objavio ga je Sanctuary Records. Klavijaturisti Zoot Money i Victor Martin dovedeni su na snimanje. Kratka turneja po Velikoj Britaniji

88
00:11:29,000 --> 00:11:38,000
i Njemačka s Company of Snakes uslijedila je s novim klavijaturistom Deanom Reesom. Ali Ridley se razbolio krajem 2002. i bend se razišao.

89
00:11:38,000 --> 00:11:46,000
Shirley se pojavila na Steve Marriott Tribute Concert održanom u londonskoj Astorii 2001. u spomen na 10. godišnjicu Marriottove smrti.

90
00:11:46,000 --> 00:11:52,000
Na koncertu je nastupila skupina ranih članova Humble Piea Frampton, Clempson, Ridley i Shirley.

91
00:11:52,000 --> 00:12:00,000
Bivši gitarist Bobby Tench također se pojavio kao frontmen kućnog benda, koji je uključivao Zaka Starkeya iz The Who i Oasis,

92
00:12:00,000 --> 00:12:07,000
klavijaturist Rabbit Bundrick iz The Who i basist Rick Wills iz Foreignera. Ovaj koncert je objavljen kao DVD

93
00:12:07,000 --> 00:12:16,000
Chrome Dreams 2005. pod nazivom The Steve Marriott Astoria Memorial Concert 2001, te kao album s naslovom One More for the Ol' Tosser.

94
00:12:16,000 --> 00:12:28,000
Ridley je umro 19. studenoga 2003. u Alicanteu, u Španjolskoj, od upale pluća i posljedica komplikacija. Imao je 56 godina.

95
00:12:28,000 --> 00:12:31,000
WikiVidi.com

96
00:12:31,000 --> 00:13:08,000
[ Posjetite WikiVidi.com ili pregledajte kanal ]
